Ona je stigla :)

Kada sam imala nekih 9 godina, moji su me roditelji poslali kod strica u Njemačku na nekih mjesec dana. Te godine su odlučili da neću ići na "standardno" ljetovanje, već da ću ići kod strica i strine koja je tada bila u sedmom mjesecu trudnoće. Moja strina je imala psa, ljubimca kojeg je jaaako voljela. I sada kada razmišljam o njemu, fakat si mislim ko ga ne bi volio? Bio je prekrasan, malen, razmažen, lijep, bezobrazan, a opet dobrica prava. Ne znam gdje je Timmi završio kada se strina porodila... I dan danas, poslije toliko godina ja pomislim na njega i lice mi obasja smješak. :) Kada sam imala nekih 14-15 godina, jedva sam namolila mamu da mi dopusti da imam psa. Doni, mješanac srednje francuske pudle i škotskog ovčara je 14 godina bio dio mog života. 

On već nekoliko godina jurca nebeskim livadama i uvijek kada pomislim na njega krenu mi suze. Nije se desilo da ne pomislim na njega, a da to bude bez suza. Nemam pojma zašto. Jednostavno tako mi dođe...Kada je Doni otišao, rekla sam da neću imati drugog psa. Mislila sam da se ne bih mogla nositi sa emocionalnom boli zbog gubitka psa. I to odbijanje je trajalo do prije tri godine kada sam počela da čeznem. U spavaćoj sobi imam malu plutanu tablu na kojoj su napikane razne sličice i moje želje. To je moja tabla sa željama. Jeste li čuli za The secret? :) Ne znam koliko ima istine u toj priči o privlačenju, ali sve što sam napikala na toj tabli, se već ostvarilo. Dobro, skoro sve! :) Želje za dobro zdravlje, sreće, uspjeha, kuća (koja je u izgradnji) i u gornjem desnom ćošku, sličica Yorkshire terijera. :) Ostao mi je boljka, još od onog vremena kada sam bila dijete.

Prije dvije godine sam sa pužem vodila rat oko kupovine psa. Ma nije htio ni da čuje da uzmemo psa. "Šta?!?!?! Pašče da mi šeće po kući? Nema teorije! Ni u ludilu!!!!", govorio je. I kada je to ubjeđivanje polako išlo ka tome da postane jedna velika svađa, presjekla sam i rekla da ću ja sebi za rođendan kupiti psa, pa makar pod uslovom i da se razvedem!!!! :D :D :D

Iz priloženih sličica na desnoj strani ovog bloga, možete da zaključite da do razvoda ipak nije došlo i da je u naš život ušao mali razmaženi tiranin pod imenom Charlie. :))) Charlie nam je promijenio živote na najbolji mogući način. Bezuvjetna ljubav, skakanje od radosti kada me vidi na vratima je jednostavno kao gumicom brisalo psihički teških dana na poslu. :) Hm, da. Pitajte sada mog puža šta misli o psima? :) Ne možeš mu oteti Charlija iz ruku. :))))

Elem, da se vratim ja na svoju priču o snovima. :) Kako nam se kućni budget drastično poboljšao (zahvalna sam ti na tome Bože!!!!), počela sam razmišljati o "svom psu iz djetinjstva". :) I još od oktobra sam tragala za štencem Yorkija. I taman našla uzgajivača, čekala da se naš novi član porodice okoti, skakala do plafona kada su nam rekli da je za Božić naš maleni došao na svijet, kad stiže vijest da ga je mama-kujica jedne noći premještala s jednog mjesta na drugo i u toku noći na hladnim pločicama ostavila njega i još jednog bracu i seku. Uginuli su od hladnoće. Eeeeeee... kakvo razočarenje! Ne mogu vam opisati kako sam se loše osjećala. I kaže čiko uzgajivač da su preživjele još dvije ženkice. Ma uzet ću jednu, pa makar na trepavice skakala. Pa kako ćemo s njom i sa Charlijem kada ona spolno sazri, pa kako će on reagovati na nju, pa izgovora, vaganja..uh.. i pala je odluka. Charlie će biti kastriran i neće biti nikakvih ups situacija.

Eh, kako će se zvati? Ja već odabrala ime za muškića i ni u snu nisam ni pomišljala na ženkicu, a ne pa za njeno ime :)))

I jedne večeri na Facebooku je palo zezanje sa prijateljima oko jednog kolača. Naime, kada sam u oktobru bila u Zagrebu, odsjela sam kod prijateljice koja mi je, ne znajući za moj dijabetes, pripremila Britin kolač. :)))) Ktino, rekoh ja, oćeš li bona da me na savjesti nosiš?! Pa riknut ću od tolike količine šećera? :))))))))))) I tako zezajući se za kolač, pade mi na pamet da će se  moja gospođica zvati Brita! :)

U to ime nudim Vam recept za Britin kolač, preuzet sa bloga Britinog "kuma". :)

 Pravila sam duplu dozu, međutim kako su mi baterije na kuhinjskoj vagi riknule, ne znam kako sam uspjela da izmjerim količinu brašna. Gledajući druge fotkice ljudi koji su već pravili Britin kolač, a i onaj Ktinin, tekstura tijesta nije takva kao kod njih. Ono što moram uraditi je da, kada ga ponovo budem radila, TAČNO izmjerim količine namirnica, da  ne bi bilo kakvih havarija. Ne znam samo kada ih nije bilo? Hm..E, da! Nisam imala listiće badema, pa sam cijele bademe izlupala tučkom za meso i posula ih preko tučenih bjelanjaka i čitavu količinu šećera sam zamijenila fruktozom. Od marmelade, koristila sam marmeladu od šipka, pomiješanu sa onom glazurom od Bounty-ja. :) Nije bilo loše. Kolač se topi, vazdušast je, za divno čudo kako je takav obzirom koliko šećera i masnoće ima u sebi, ali tako je. :)

A, sada bih htjela da sa vama podijelim svoju radost jer sretna sam kao nikada do sada. :) Jučer kada sam išla po nju, gutala sam knedle od uzbuđenja. 

 Slikana mi je u ruci, jer je čitavo jutro lovim da je uslikam, ali neće ostati mirna :))))) Ovako mi je bilo sigurnije. :)

 Ono što bih htjela još podijeliti sa vama je spoznaja da sam ja jedna veoma sretna žena koja je uspjela da ostvari sve svoje dosadašnje snove. Sada je vijeme da se sanjaju neke druge snove i da se mašta o nekim drugim stvarima. O kojim? Vidjećemo šta nam život nosi. :D

Hvala vam na strpljenju u čitanju ovog maratonskog posta, samo sam htjela da svoju radost, svoju neizmjernu sreću podijelim sa vama.  :)