Vikendi, zakašnjele Božićne sarme i Čučnuti kolač :)

Volim nedelje. Ali, zapravo ne oduvijek :)))) Kada sam bila mlađa mrzila sam vikende općenito. Subotu, jer sam svake subote morala čučati na koljena sa lavorom punim sapunice i spužvom trljati tepih u svojoj sobi. Nedjelju, jer je slijedio općepoznati haos zvan: spremanje za školu.

Iz tog razloga, tepisi ne postoje u mojoj kući, a ja se odavno više ne spremam za školu. Taj je užitak prepušten mojim klincima. :)

Već neko vrijeme u frižideru mi čuče dva paketića kiselog kupusa koji strpljivo čekaju da budu srolani u obliku sarme. Trebala je to biti Božićna sarma, ali kako smo za Božić imali neplaniranu sjedenku, sarma je otpala. I gledam ja još od petka one paketiće kupusa i rekoh sebi, nema bome lazy sunday, ima da motaš sarme.

Mislim, da se razumijemo, nije meni teško sarmu praviti, jer je ionako pravim samo dva puta godišnje: za Novu godinu i za Božić, i još jedanput posnu sarmu ili za Sv. Nikolu ili za Badnjak.

E, iz tog razloga ja više ne kiselim kupuK (kako smo se znali sprdati ja i moja baba Mika), jer nema ko da ga jede, pa mi posle bude žao kada ga bacam. A ovako, kupi brate onoliko koliko ti treba i mirna Bosna. :D

Recepata za sarmu ima mali milion. Varijacija na temu koliko ti duša `oće. Neko je pravi bez ili sa veoma malo riže, neko sa jajetom, neko ne prži meso, neko dodaje sok od paradajza. Ma samo nebo je granica. :)

Ja je pravim na dva načina; varijanta broj jedan: meso je uprženo - po maminom receptu. Varijanta broj dva: meso nije uprženo, već sirovo - po bosanski, što bi rekli.

E, danas je bila ova prva varijanta. Ne zato što ova druga ne valja, već zato što sam imala već određenu količinu smrznutog nadjeva koji mi je ostao kao višak od novogodišnje sarme.

A evo kako to ide:

Potrebno

• 1 veća ili 2 manje glavice kiselog kupusa
• 1 glavica luka
• 250 gr mljevenog mesa (najbolje svinjetina-junetina 50-50)
• oko 100 gr riže okruglog zrna (ne basmati i riža dugog zrna)
• papar
• vegeta
• aleva (crvena) paprika
• ulje

I još

• neka suhovina tipa suhe vratine, dimljenih kobasa i sl.

I za kraj

• 1 kašika masti
• 1 kašičica aleve/crvene paprike

Postupak

Prvo, odvojite listove kupusa i pažljivo nožem poravnajte središnji korijen lista. Ukoliko su listovi kupusa jako veliki, prerežite ih na pola. Luk nasjeckajte na kockice i propržite ga na vrelom ulju da postane staklast. Kada je luk gotov, dodajte mu prethodno opranu rižu, papar, vegetu (pažljivo! kupus je slan, a i suhovina takođe) i još malo pržite da i zrna riže postanu staklasta. Tek sada dodajte mljeveno meso i kuhačom stalno sitnite, kako ne bi ostale grudice. Kada je meso promijenilo boju, dodajte začinsku papriku, promiješajte i sklonite sa ringle. Dok se nadjev hladi, pripremite veću šerpu. Da, da. Što veća - to bolja. Ja koristim šerpu od 5 litara. Na dno šerpe staviti malo ulja pa dno šerpe prekriti onim manjim listovima kupusa od kojih se ne može motati sarma. Ti listovi služe kao neka vrsta zaštite da sarma sluuučajno ne bi zagorela ili se zalijepila za dno. Neko baci te listove poslije, ali ja ih, vjerujte mi najviše volem. Nekad čak i više nego same sarme. :)

Sada uzeti list kupusa, na sredini staviti jednu kašiku  nadjeva i srolati sarmu. Sad mi žao što nemam prikaz motanja sarme, ali je bilo zahtjevno motati sarmu, prati ruke i okidati slike. :)

Smotanu sarmu staviti na dlan i malo je stisnuti, ne previše da ne bi pukla, pa je položiti preko onih listova kupusa. Postupak ponavljati dok se ne potroše listovi kupusa ili nadjeva. Sarme slagati tako da u sredini šerpe ostane rupa, ja tu obično stavim dimljene kobase (sremska najčešće) ili neko suho meso. Sarme ponovo prekriti onim manjim listovima kupusa, pa ih prekriti jednim plitkim tanjirom. Tanjir je veoma bitna stvar kada se kuha sarma, jer ako je previše vode u šerpi, sarme znaju letjeti, a to nije nikako dobro. :) Sada naliti toplu vodu do nivoa tanjira i staviti šerpu na ringlu, prvo na najveću temperaturu, dok ne zavri, a poslije smanjiti na umjerenu, jer se treba krčkati dobrih 4 sata. Ja prvo uključim ringlu na 6, a potom smanjim na 2. I sada? Sada zaboraviti na sarmu jedno 4 sata. Ali opet sa oprezom; ako vam se učini da nema dovoljno vode, pažljivo doljevati, ali ne pretjerano. Ja vodu dodajem po malo, jer na kraju ne želim da mi skuhane sarme plivaju u vodi, nego da ostanu na masnoći.

Kada je sarma kuhana, skloniti je sa strane i izvaditi tanjir. Na ringlu zagrijte onu kašiku masti i kada je mast vrela, dodati papriku, promiješati i odmah sipati preko sarme - da cvrkne. 

I daviti se u sarmama. 

Voila! :)

Dok se sarma kuhala, pripremila sam i nešto veoma fino. Jedan veoma jednostavan kolač sa višnjama. Pravila sam ga za Novu godinu i mojim se ukućanima veoma svidio, a kako je jednostavan za napraviti, ponovila sam si gradivo. :) Kako se radi o veoma izdašnom kolaču, može se napraviti i od pola mjere. Može se praviti u obliku torte, a i kao kolač. Za Novu godinu sam ga pravila u obliku torte, a sada sam ga pravila kao kolač. Taman sam si isprobala pravougaoni obruč za kolače kupljen pri zadnjem haranju Zagreba. :)

U prilogu slijedi originalni recept, a u zagradama su navedene moje izmjene). Inače, još ljetos mi je koleginica sa posla stalno spominjala ovaj kolač, al nikako da donese recept, pa sam ja malo njuškala i gle, našla ga ovdje. :)

Potrebno

• 2 tegle kompota od višanja
• 18 kašika šećera (ja sam stavila 10 kašika smeđeg šećera)
• 18 kašika pšeničnog griza/krupice
• 2 kesice praška za puding od vanilije (ovdje 3 kesice)
• 1 litar mlijeka (ovdje 1 lit. i 250 ml mlijeka)
• 250 gr margarina (ovdje oko 200 gr maslaca)
• 500 ml vrhnja za šlag (ovdje Dukatovo mliječno vrhnje za šlag - bez šećera)

Postupak

Ocijediti višnje i sačuvati sok. Sok izvagati i ako je potrebno dodati vode toliko da tekućine bude tačno 1 litar. Tekućinu naliti u šerpu, dodati šećer i pustiti da provri. Kada provrije, dodati višnje i sačekati da provri ponovo. Sada u više navrata dodati griz uz stalno miješanje, kako se ne bi stvorile grudice. Kuhati dok se masa ne zgusne i dok ne pučne da pućka i da se stvaraju mjehuri. Sada ovu masu prebaciti u, vodom nakvašeni kalup (ovdje promjera 20x35  cm) uz obavezni obruč, jer `oće da bježi :) i fino poravnati. Dok se ovaj sloj kolača hladi, pripremiti slijedeći. Puding skuhati prema uputstvu na vrećici i u mlaki puding dodati omekšali maslac. Fino izmiksati, da bude pjenasto. Mlaku kremu sipati preko, sada već ohlađenog višnjastog sloja i ostaviti da se stisne. Kada je krema ohlađena i dovoljno čvrsta da može držati šlag, umutiti vrhnje i njime premazati kolač. Neka odstoji par sati u frižideru i poslije uživati. :) Kolač je veoma osvježavajući, rekla bih idealan za vruće ljetne dane. I ne, nema veze što je sada zima. Ovaj kolač može uvijek. :)

I eto. Sutra je nova radna sedmica, a ja imam ručak i desert za bar 3-4 dana. Ako nam sarme ne počnu izlaziti na uši. :)

PAŽNJA! :D :D :D
Danas je ponedeljak, a post sam pisala juče, još dok se kolač hladio. A sada slijedi presuda (copyright Maxivida :D)
Dakle, kolač se veoma lako odvojio od stranice obruča, ali mi se krv sledila kada je vanil krema čučnula. Ali bukvalno! :)))))))))))))))))))))))))))))))) Zašto je čučnula? Veoma jednostavan odgovor: zbog manje količine maslaca na onoliku količinu pudinga. Krema je toliko lagana i pahuljasta da jednostavno nije mogla izdržati težinu tučenog vrhnja. Rješenje? Ili povećati količinu maslaca ili smanjiti količinu mlijeka dok se kuha puding. I samo da prijavim još jedan gaf. Prvi put pravila sa želatinom, ko fol da izbjegnem masnoće. Dobila sam gumu, iako sam stavila malo želatine. Zato, slijedeći put ne mnogo improvizirati i napraviti po originalu, pa ako ne štima, onda dotjerivati po svom ukusu. :)

Eto, toliko! :D

E, pa nije još gotovo! :))))
Jel znate da zaboravih na igricu?  Pa kako da zaboravim da su višnje odabir naše Tamaričke? Ajme, ajme, zaboravne li žene... :))))