Placki

Subota je, hladno je do bola, a napolju već 3 dana neprekidno pada snijeg. Jesmo li zavejani? Jesmo! :)

Večeras smo ja i moj stariji sin istovremeno izveli pse u večernju šetnju i iako to prije svega izgleda, a bome i zvuči kao da koljem pse, uživala sam do maksimuma. :))))

Ne izvodimo pse zajedno, osim kada se nose na livadu da se dobro istrče. A kako smo zavejani i do livade se ne može, osim ako se igramo Dedala ili u gorem slučaju, Ikara, ostaje nam opcija šetnja ulicom i između zgrada. Sve je to fino i krasno, dok Hitler aka Brita ne izađe zajedno sa Charlijem. On hoda fino i odradi sve po P.S.-u, ali ona? Jel on ispred nje, to se otima, urla, skiči kao da je kolje neko. Ljeti su ljudi znali izlaziti na prozore da vide ko to zlostavlja psa. A ja? U zemlju propasti od stida.

Charlie

Na "našoj" livadi :)

Nije da se ne radi s njom, nije da je totalni dibidus, jer ta njena minijaturna glavica razmišlja 200 na sat. Sve živo razumije, ali radi ono što ona hoće. Kod nje ni Mirko (efikasni pedagoški intrument koji je izašao iz raja) ne pomaže.

Madame :)

Grtalica :)

I gledam ja i Cesara Milana. Nije da ne. Svakog petka se fino natakarim pred TV, okrenem na National Geographic i gledam i zapisujem. Časna pionirska! :) I nije da je ubleha, neke cake koje sam pokupila fakat pale. Ali i pored svega stoji da se mora raditi s njom. I to svakodnevno. A ja to svakodnevno nemam. Ne što neću, nego mi kratak dan. :) A i noć mi se polako skraćuje. :)

Kod "bate" :)

Nego, pođoh ja pisati o snijegu i zatrpavanju. Elem, kako se jutros do kasna spavalo, a nismo išli u kupovinu,  za večeru je zafalilo kruha. Ne kupujem kruh jer imam pekač i kod nas je vazda domaći kruh. Kupovni kupimo samo ako nam zafali, evo kao večeras. A radnje ne rade, bar ne ove koje su blizu. Ehm, pubertetlije gladne, mlađe mladunče je danas čitav dan na snijegu i gladno je aman! Za ručak je slistio dva tanjira graha, malo odmorio i eno ga opet vani. I znam da će kmečati ako nema "ništa" za večeru.

I šta ću, otvorim pekač, izvadim kazanče i počnem da punim:

• 3 šolje od 200 ml, glatkog brašna
• 1 šolja od 200 ml, mlake vode
• 1 kašičica soli
• 1 kašičica šećera
• 1 kesica praška za pecivo
• 2 jaja
• 2 kašike maslinovog ulja

Pekač je od svih sastojka zamijesio glatko, srednje čvrsto i elastično tijesto. Samo zamijesio, nije ništa zagrijavao nit dizao, jer u tijestu nema kvasca. logično. Kada je on završio svoj dio posla, stupila sam ja na scenu; tijesto sam razvaljala na prst debljine i izrezala forme, kako mi je došlo. Ništa nisam sad precizno rezala, nije mi se dalo. U dublji tiganj sam zagrijala ulje i ove placke, kako ih je nazvalo starije mladunče, sam spuštala u ulje i to sa strane koja je bila odozgo (sa gornje strane). Pržene sam stavljala u rešetkastu zdjelu da se ocijede od viška masnoće, i dala im da večeraju. 

Jel šta ostalo? Ni za lijeka! :)

Kaubojci i indijanci

Sjeća li se ko od vas, Johna Wayne-a? :) Nekadašnja zvijezda popularnih western filmova? :)  El Dorado, Poštanska kočija, Alamo, Čovjek koji je ubio Liberty Valancea, Čovjek zvan hrabrost? Da ne nabrajam više, ima ih dosta. :)

A kada smo kod western-a, kako pričati samo o kaubojskim likovima, a ne spomenuti Bika koji sjedi, Ludog konja, Geronima? :)

I sad mi se zna desiti da uhvatim neki western clasique zahvaljujući kablovskoj TV i HRT1, koji mi ubije nedeljnu žmirkavicu. :)

E, sada slijedi pitanje, kakve veze imaju westerni sa ovim kolačićima. Nikakve! Ama baš nikakve. Čak i ne znam zbog čega i nose naziv "Indijanke". Tako su se zvale u skopskim slastičarama, tako su i zapisane u mojoj mrljavoj sveščici. :) A recept je od moje bivše svekrve, zapisan prije skoro 17 godina. Sjećam se, rekla mi je da je recept iz jedne poznate skopske slastičarne. Jel to tako? Ne znam. Samo znam da svako malo se ulazi u kuhinju i kad god se otvori frižider, vidi se da jedna po jedna "isparava". :) Bogami, moji dječaci im teško odoljevaju. :D :D :D

A ko bi odolio mekanom biskvitu koji se topi u ustima i to u društvu vanil kreme? Ja im ne bi. Da mogu. :)

Kako se radi o veoma izdašnim kolačima, od predložene mjere ih izađe zaista puno. Nekih 50 kolača i to momačkih gabarita. Ja ih pravim manje i od pola mjere i opet nam izađu puno. Ali ne brinem se ja šta ću sa tolikim kolačima. Moje pubertetlije, metu! Zbrišu ko da su metlom pomeli. :)

Da ne dužim i zametlavam se, da krenemo...

Potrebno

Biskvit

• 6 jaja M veličine
• 200 gr kristal šećera
• 300 gr glatkog/mekog brašna (ovdje tip 500)
• 1 kesica praška za pecivo

Krema

• 1 kesica pudinga od vanilije (ovdje Burbon vanilija)
• 150 gr glatkog/mekog brašna (ovdje tip 500)
• 1 lit. mlijeka
• 2 kesice vanil šećera
• 200 gr kristal šećera
• 250 gr maslaca ili margarina

Postupak

Biskvit

Umutiti šam od bjelanjaka i šećera, pa dodati žumanjke i polako mikserom sve spojiti. Pomiješati brašno i prašak za pecivo i pažljivo dodati izmućenim jajima, pazeći da smjesa ne padne. Ili mutiti mikserom najmanjom brzinom, ili špatulom ili pjenjačom pomiješati brašno. Pleh od rerne obložiti pek papirom i kašičicom ili dresir vrećicom praviti duguljaste forme, kao piškote. Ja koristim običnu vrećicu za zamrzavanje kojoj odrežem jedan ćošak i s time istiskujem tijesto. Razmak između dva keksića treba biti veći, jer se pečenjem šire i duvaju. Peku se relativno kratko, u zagrijanoj rerni na 200 C. 

Pažnja!

Ne idite iz kuhinje dok se peku, jer izgore u tren oka! Provjereno!!! :)

Kada su pečeni, pažljivo ih nožem skinite s papira. Keksići su tvrdkavi, ali za par sati od filovanja, svjedočit ćete velikoj transformaciji istih. To garantujem! :)

Krema

Od litru mlijeka, oduzmite 300 ml, pa u njega razmutite prašak za puding, šećer, vanil šećer i brašno. Ovu mješavinu uspite u ostatak mlijeka (700 ml), te na laganoj vatri i neprestano miješajući skuhajte gust krem. Kada je krema mlaka, dodajte na kockice isjeckan maslac i mikserom dobro sjedinite u glatku i sjajnu kremu.

Kada se krema ohladila, slijedi filovanje. Sada vam treba još jedna dresir vrećica, kod mene opet kesica za zamrzavanje sa jednim odrezanim ćoškom. :) Nafilujte jednu polovinu keksića, pa ih zatim preklopite drugom polovinom, da dobijete sendviče. 

Međutim, prije nego što krenete sa filovanjem, odvojite nešto kreme koju ćete podijeliti na dva dijela. Jedan dio ostavite žut, a u drugi dodajte topljenu čokoladu ili čokoladu u prahu.

Kada su kolači nafilovani, iskoristite ta dva dijela kreme i ukrasite ih odozgo. 

Kolači moraju odstojati jedno 2-3 sata, kako bi keksići omekšali. Slobodno mogu da stoje u frižideru i do sedam dana (nisu izdržali duže), prekriveni najlonskom folijom.

Izvolele! :)